Osnove hidroponskog uzgoja

FloFlo admin
uređeno Siječanj 22 u Kokos & Hydro
Hidroponika više nije proizvodnja budućnosti i često kada govorimo o hidroponici u očima ljudi koji nas slušaju vidimo čuđenje. Kada nakon toga pojasnimo da se radi o proizvodnji kultura direktno iz vode, bez zemlje, onda vidimo i nevjericu, skepticizam i čak i neodobravanje. Ipak ovaj način poljoprivredne proizvodnje predstavlja jednu od stalno i vrtoglavo rastućih trendova proizvodnje u Australiji, Kanadi, SAD-u, Nizozemskoj, Maleziji, Japanu, a to su samo neke od  zemalja u svijetu koje proizvode poljoprivredne kulture tom tehnologijom.

Hidroponija je zapravo umjetnost uzgoja biljaka iz vode odnosno bez zemlje – „soiless culture“. Riječ hidroponija potiče od grčkih riječi „hydro“ – voda i „ponos“ – rad. Ovaj koncept uzgoja je realiziran na univerzitetu Berkeley u Californiji još davne 1930. godine, a postojii od davnih vremena: primjer su babilonski vrtovi za koje smo svi čuli i u kojima su biljke uzgajane na površini vode.

Kod hidroponskog uzgoja biljke se razvijaju na površini vode, a njihovo korijenje se razvija u dinamičnoj otopini hranjivih elemenata. Biljke se mogu razvijati samo u vodi, ali za to moraju postojati određeni preduvijeti, neophodno je da ta voda bude „živa“.
Prije svega potrebno je znati da biljke za svoj razvoj bilo da rastu u zemlji, vodi ili u zraku koriste hranjive elemente u formi iona i uz obavezno prisustvo kisika. U vodi, odnosno u hranjivoj mješavini, hranjivi elementi i kisik se dodaju po potrebama uzgajanih kutura. I to je ustvari bit hidroponije – uzgoja biljke bez zemlje, da stimulira rast biljke kontrolirajući količinu vode, mineralnih tvari i posebno količinu kisika u hranjivoj otopini.
 Koncept uzgoja je u osnovi jednostavan: kada korijen biljke dospije u hranjivu otopinu, veoma brzo usvaja hranjive elemente i kisik. Cilj uzgajivača je da usmjeri proizvodnju u optimalnom odnosu vode, gnojiva i kisika prema potrebi biljaka da bi postigao izvrsne prinose odlične kvalitete. Pored toga treba još računati na druge faktore kao što su: temperatura, vlažnost, intenzitet svjetlosti, nivo CO2 i dr.

Postoji nekoliko tipova uzgoja kultura bez tla, a glavna podjela je:
  • Vodene kulture – Water Culture je sistem proizvodnje gdje se biljke održavaju iznad vode sa žičanim ili plastičnim mrežama, drvenim držačima i stiropor pločama. Korijeni su stalno ili povremeno zaronjeni u hranjivu otopinu ili hranjivi tanki mlaz – film. Radi se o tzv. DWC ili “Deep Water Culture” tehnici, NFT ili “Nutrient Film Technique” i SWC ili “Shallow Water Culture”. Ove dvije posljednje su vrlo slične. Sve tri tehnologije su “prave” istinske hidropnske tehnike uzgoja jer biljke u svim tehnikama rastu bez ikakvog dodatnog medija (supstrata), doslovno iz vode.

  • Kulture u pijesku – Sandy Culture. Korijeni uzgajanih biljaka rastu u čvrstom – stabilnom supstratu kod kojeg se ne vežu i ne lijepe čestice (pijesak, perlit, plastični materijali, kamena vuna ili neki drugi anorganski materijali) i čiji je dijametar manji od 3.0 mm.

  • Kulture u šljunku – Gravel Culture. Korijeni biljaka i kod ovog sistema uzgoja rastu u čvrstom-stabilnom supstratu koji je sastavljen od poroznih agregata koji nisu podložni lijepljenju i slijeganju (šljunak, bazalt, lava i drugi mineralni materijali). Promjer ovih agregata je veći od 3.0 mm.

  • NFT tehnika – Nutrient Film Tehniques je sistem proizvodnje u tankom mlazu hranjivog rastvora. Biljke se sa kockicama-kontejnerima postavljaju u plastičnu cijev kroz koju struji lagani mlaz hranjivog rastvora. Korijeni brzo prorastaju supstrat u kontejnerima i dolaze u kontakt sa hranjivom otopinom.

  • Rock wool system – sistem proizvodnje u kamenoj vuni. Biljke se uzgajaju na inertnim mineralnim podlogama koje se dobijaju posebnim tehnološkim obradama na visokim temperaturama.

  • Aeroponska proizvodnja – gdje korijen biljke „visi“ u zraku, stalno ili povremeno se orošavaju finim kapljicama hranjivog rastvora koji se naziva aerosol. Korijen mora biti zatvoren i zaštićen od vanjskih utjecaja i sunčeve svjetlosti.
Razlika u funkcioniranju hidroponskog uzgoja biljaka jest u sistemu navodnjavanja odnosno vlaženja supstrata i ti se sistemi dijele na otvoreni i zatvoreni tip:

  • Otvoreni sistemi – hranjiva otopina se koristi samo jednom. Ovakav sistem se koristi kod većine klasičnih sistema proizvodnje i kod medija kao što su: kamena vuna, pijesak, tresetne vreće – „grow bag system“, posebno šljunak. Hranjiva otopina nakon vlaženja supstrata slobodno otiče vani. Ti načini se zovu još na Engleskom jeziku “Drain to Waste”

  • Zatvoreni sistemi – hranjiva otopina se reciklira, odnosno kruži u zatvorenom sistemu i nakon navodnjavanja vraća se u bazene namijenjene za hranjivu otopinu. Otopina se redovno laboratorijski kontroliše te se po potrebi dodaju hranjiva i voda. Ovdje se koristi subirigacija, a sistem je ekonomičan i ekološki prihvatljiv. Zatvoreni ili recilkulirajući sustavi hidroponskog uzgoja spadaju svakako u najprihvatljivije, najekonomičnije i ekološki najbolje hidropnske sustave budući da, ne samo da ne odbacuju mineralne soli iz gnojiva u zemlju, već i štede vodu, čak i do 70%, a što je danas, sa stalnim promjenama klime i količine padavina postalo iznimno bitno pri uzgoju poljoprivrednih kultura.
Kao u svemu, postoje prednosti i nedostaci ovakvog načina uzgoja biljaka.

Neke od prednosti su:
  1. Kod hidroponske proizvodnje uvijek se radi sa izbalansiranim hranjivim otopinama koje se lako kontroliraju
  2. Ovaj sistem je jedino moguć u uvjetima gdje za klasičnu proizvodnju nema mogućnosti npr. jako plitka skeletna tla, kamenite površine, devastirana područja, slanija tla, odlagališta i deponije i sl.
  3. Potrošnja vode značajno je smanjena pa je ovaj način proizvodnje prihvatljiv u aridnim (sušnim) područjima.
  4. Lakše se spriječavaju oboljenja korijena biljaka jer se steriliziraju uzgojni mediji (pijesak, šljunak, perlit i dr.), zatim stolovi i posude u kojima se uzgajaju biljke pa se npr.slijedeća kultura može saditi već 24 sata nakon sterilizacije.
  5. Lakši i jednostavniji rast korijenovog sistema jer sam korijen treba zrak odnosno kisik za disanje i bolju apsorpciju hranjiva, a mediji u kojima rastu biljke u hidroponici omogućavaju brzu i dobru izmjenu zraka.
  6. Najveće razlike u izgledu biljaka uzgajanih u hidroponici i u tlu se vide u morfološkoj građi korijena. Dubine 18-20 cm se matraju dovoljnim za razvoj korijena u hidroponici što većinom nije slučaj kod povrtlarskih i cvjećarskih kultura, jer ukupna masa korijena (širina i dubina rasta) je smanjena u odnosu na korijen koji raste u tlu.
  7. Bolji prinosi i kvalitet biljaka – Najefikasnije iskorištavanje prostora uzgoja – Značajna ušteda gnojiva i posebno vode – Skoro potpuno uzgoj bez pesticida
  8. Mnogo kraći ciklus uzgoja biljaka u odnosu na klasičnu proizvodnju u tlu.
Neki od nedostataka hidroponskog uzgoja su:

  1. Relativno veća početna ulaganja odnosno investicije gdje se misli na instalaciju stolova-baterija, automatizacija, održavanje idealnih mikroklimatskih uslova i poznavanje biofizioloških principa kultura koje se uzgajaju.
  2. Odlaganje tehnološkog otpada posebno kamene vune što je ekološki problem
  3. Nedovoljna educiranost kadrova za poznavanje kemijskih interakcija hranjivih elemenata i biofizioloških zahtjeva biljaka.
Ono što se još može pojasniti kod hidroponskog načina uzgoja biljaka jest podjela uzgojnih medija odnosno supstrata prema prirodi nastajanja, a oni su:

  • mineralnog porijekla – prirodni mineralni materijali: šljunak, pijesak, puzolan, granit – termo-tretirani materijali: ekspandirana glina, kamena vuna, perlit, vermikulit – sekundarni industrijski proizvodi

  • organskog porijekla – prirodni: treseti, slama, pilotina, iglice borova,otpaci od drveta – organsko-industrijski otpaci: od prerade grožđa, celulozni materijali, vlakna lana i sl.
Tekuća otopina podrazumijeva uzgoj biljaka na vodenim površinama u kojima su otopljene hranjive materije prema potrebama uzgajane kulture i sa obaveznim dodavanjem kisika. Ono što je sigurno jeste da koncept hidroponije nekima može činiti neprihvatljiv, drugi će na to gledati sa skepsom, treći će biti radoznali, zainteresirani i to će ih zabavljati, ali svi mi koji o tome želimo znati više, pa i oni koje to za sada odbijaju, trebaju shvatiti da su hidropnski načini uzgoja zapravo  budućnost poljoprivredne proizvodnje.

(izvor: botanika.hr)

Najbolji sistemi za hidroponski uzgoj (engleski)


Sign In or Register to comment.